RAZLOG VIŠE ZA OSMIJEH

Jedan od omiljenih izraza vrlo uspješnih ljudi natjecateljskog duha jest izjava:"Kada bi se to i to dogodilo, bilo bi to poput glazure na torti." Trkač će npr. reći: "Nastojat ću svim silama pobijediti u ovoj utrci, a ako istovremeno oborim i rekord, bit će to glazura na torti." Prodavač će reći: "Moj je cilj ostvariti svoj tromjesečni plan, a ako osvojim i nagradno putovanje, biti će to glazura na torti."
Jedan istaknuti igrač dao je novu dimenziju tom izrazu neposredno prije završene prvenstvene utakmice. Dva su kluba (Houston Rockets i New York Nicks - 1994. god.) odigrala 3 utakmice tijekom tog prvenstva, koje je zaista bilo jedno od najboljih u povijesti.
Neposredno prije utakmice novinar je upitao tog igrača hoće li njegov život biti uništen ako njegov klub ne osvoji prvenstvo. Njegov odgovor bio je pokazatelj njegove iskrenosti i skromnosti. "Vidio sam neke koji su osvojili prvenstvo, ali na koncu svojih karijera nisu bili sretni. To za mene nije uspješna karijera. Ako osjećate radost zbog onog što ste postigli, bez obzira na svoju profesiju, tada je vaša karijera uspješna. Osvajanje prvenastva bi za mene bilo poput 'glazure na torti', bez obzira na sve. Možeš se osvrnuti i pogledati koliko si daleko dospio i biti sretan ili se možeš usredotočiti na ono što nisi uspio i provesti cijeli život u uvjerenju da ti je nešto uskraćeno. Ja to nebih mogao."
Njegov razum odražava njegov pristup životu.

Smatramo li da es nečeg trebamo plašiti, to opažanje postaje najokrutniji oblik stvarnosti.
Jednom prilikom neki je učenik drugog razreda osnovne škole rekao: "Lako je biti hrabar kada te nije strah." Na isti način lako je govoriti o prevladavanju straha kada je malo toga čega biste se mogli plašiti. Strah je, sasvim sigurno, stvaran za većinu ljudi i svi se mi suočavamo s nekim strahom - možda je to strah od neimaštine, prekida, odbacivanja, smrti, neuspjeha, obraćanja javnosti ili ismijavanja.
Kako se prevlada strah? Prije svega, potrebno je naučiti raščlaniti svoje strahove.U našoj zemlji je strah broj jedan obraćanje javnosti. ali je jednako tako, i izvanredan temelj za izgrađivanje samopouzdanja.) Ako je to vaš strah, postavite sebi nekoliko pitanja. Zbog čega se plašim održati govor? Jeli razlog tomu strah od odbacivanja? Ako je tako, smatram li da ću biti odbačen? Vjerujem li u ono što trebam reći? Jeli moj govor vrijedan da ga javno održim? Jesam li ponosan na činjenice koje namjeravam iznjeti? Dok budete sebi postavljali ta pitanja, strah će jenjavati. To se događa zbog toga što ste tim pitanjima pretražili svoj podsvjesni um i izbacili iz njega neke od svojih strahova.
Po mojjim saznanjima samo su tri čovijeka umrla držeći govor. Budući da je 10 milijardi ljudi to preživjelo, a samo su trojica umrla držeći javni govor, mogu reći da je je to prilično bezopasan podhvat. Ako ste pomalo nervozni, razmotrite sljedeće: dovedete li mazgu u prostoriju punu ljudi, ona će biti toliko mirna da će gotovo zaspati stojećki. Čistokrvan će konj u istoj situaciji biti vrlo nervozan. Ako ste pomalo nervozni, budite zahvalni što ste čistokrvni, a ne mazga. Suočite se, stoga, sa svojim osjećajima, ustanite i govorite sa samopouzdanjem.

Jutros sam spazila velikog jastreba u krošnji u dvorištu. Bile su tu još dvije ili tri ptice za koje vjerujem da su bili vrapci, a koje kao da su izluđuvale tog jastreba! Kada bi se udobno smjestio, jedan od vrabaca bi se zaletio u njega, a za njim odmah i drugi. Jastreb se pomaknuo tri ili četiri puta, ali te ptičice su ga toliko gnjavile dok nije odletio u nepoznato. Promatrajući tu malu dramu, sjetila sam se razlike između orla i jastreba. Kada su orlu za petama njegovi neprijatelji, on, umjesto da ih ignorira ili izbjegava, leti ravno prema suncu. On na svojim očima ima posebnu opnu koja mu omogućuje da u jednom trenutku gleda ravno u sunce i u sljedećem trenutku spusti pogled i spazi miša u polju ispod sebe. Leti li prema suncu, potpuno je siguran.
Ovaj primjer primjenjiv je i na ljude. Mali ljudi, a pritom ne mislim na visinu, lako se uznemire zbog najmanjih sitnica, uzrujavajući se zbog svake kritike i bijesne zbog zadirkivanja. Oni se grče i zauzimaju obrambeni stav, što samo ohrabruje one koji ih zadirkuju. Pošteni muškarci i žene koji posjeduju samopouzdanje nisu povrijeđeni onime što "mali" ljudi govore o njima. Oni se, poput orla, od svojih neprijatelja skrivaju u svijetlu jer znaju tko su i koliko vrijede. Oni znaju da se, zahvaljujući svojem poštenju, nemaju čega plašiti zato što nemaju što skrivati.
Nadam se da je usporedba jasna jer se u njoj nalazi lekcija za sve nas. Živite pošteno, skrivajte se u svijetlu.

Na jednom sveučilišta profesor gospodarstva je svojim učenicima dao test. Test se sastojao od nekoliko nizova pitanja, od kojih je svaki bio podjeljenj na tri kategorije pitanja. Prva kategorija u svakom nizu bila je najteža i vrijedila je 50 bodova. Druga kategorija nije bila toliko teška i vrijedila je 40 bodova. Treća je kategorija bila najlakša i vrijedila je samo 30 bodova.
Kada su studenti završili s testom i predali svoje radove, oni koji su odabrali najteža pitanja ocijenjeni su peticom. Studenti koji su odabrali pitanja vrijedna 40 bodova dobili su četvorke, a studenti koji su odabrali najlakša pitanja dobili su trojke. Točnost njihova odgovora nije imala nikakvu ulogu kod ocjenjivanja. Učenici su opravdano bili zbunjeni i upitali su profesora kako je ocijenivao testove. Profesor se naslonio i uz osmijeh objasnio: "Nisam ocijenjivao vaše znanje. Ocijenjivao sam vaše ciljeve."
Netko je rekao:"Vaše težnje moraju nadmašiti vaše sposobnosti jer čemu inače služi nebo?" Netko je napisao: "Zgrabi čvrsto svoje snove jer kada snovi umru, život je poput ptice slomljenih krila koja nemoze poletjeti." Da, potrebni su nam ti snovi ili, ako vam se više sviđa, vizije. Solomon najmudriji čovjek koji je ikada živio, rekao je: "Tamo gdje nema vizije, ljudi izumiru" Postavljeno je pitanje: "Može li nešto biti gore od sljepila?" Jedan od odgovora bio je da je mnogo gore biti slabog vida i ne posjedovati viziju, nego biti slijep i posjedovati viziju. Doktor A Schweitzer na pitanje: "Kako ste?" Odgovorio je: "Moj vid je sve slabiji, ali je moja vizija jasnija nego ikada."

Nego prije par dana Čitala sam pricu o jednom mladom covijeku koji je paraliziran od struka na nize, ali nipošto nije nepokretan. Kada mu je bilo samo 19 godina, izbjegao je frontalni sudar tako što je naglo skrenuo nadesno. Pritom je udario u rubnik ceste i ispao iz automobila. Posljedice nezgode bile su slomljen vrat i potpuno uništene noge.
Za mnoge bi to bio kraj svih nadanja, snova, aktivnosti ili ambicija, ali za njega to je jednostavno bio izazov da ono što mu je preostalo potpuno iskoristi. Stav koji je posjedovao bio je nevjerojatan. On je dobroćudna osoba koja ne robuje predrasudama i aktivniji je od mnogih ljudi zdravih nogu. Strastveni je ribolovac, bavi se košarkom za invalide, a pomogao je utemeljiti košarkaški centar za preko tridesetero invalidne djece koja boluju od brojnih bolesti, od cerebralne paralize do raznih oštećenja kralježnice. Sudjeluje i na automobilskim utrkama, bavi se plivanjm...
U slobodno vrijeme bavi se obnavljanjem starih automobila, a za život zarađuje radeći dva posla. Za Jaguar isporučije automobile izrađene po narudžbi širom zemlje. Njegov smisao za humor je zadivljujući, a on čak izdvaja i prednosti činjenice da nema osjećaja u nogama kao u slučaju kada je slomio oba gležnja igrajući ragbi.
Znači li to da on poriče svoju situaciju? Nipošto. To jednostavno znači da on shvaća da je paraliziran od struka na niže i da će takav ostati cijeloga života. Mogao bi oplakivati svoju sudbinu ili uvidjeti što još uvijek može činiti i posvetiti se tim stvarima. Iz ove priče svatko od nas može neučiti važnu lekciju: ne oplakujte ono što ste možda izgubili; radujte se zbog onoga što još uviek posjedujete.

Činjenica da je Elizabeth voljela Oscara možda i ne zvuči osobito dojmljivo kao naslov, ali za mene je tako. Elizabeth je moja szusjeda iz zgrade. Rođena je kao mentalno retardirana i život je za nju prepun izazova. Osobito mučan izazov bio je apsolutni strah od pasa. Panično je plakala čim bi čula lavež nekog psa. Situacija se toliko pogoršala da Elizabeth nije željela poći u šetnju susjedstvom zbog pasa koji su čekali iza ograda. Ovaj joj je svijet postajao sve neugodniji.
Veliki uspjeh postignut je onog dana kada je ugledala i držala Oscara, malog, dugodlakog, patuljatog jazavčara. U psiću koji je težio manje od jednog kilograma Elizabeth nije vidjela prijetnju. Tada su Elizabeth odveli na terapije sa životinjama. Danas se Elizabeth ugodno osijeća u društvu pasa, a i ostalih životinja.
Kvaliteta njenog života znatno se povećala zahvaljujući tim psima, a po tome nije nimalo jedinstvena. Životinje, a osobito psi, širom zemlje pomažu djeci, odraslima i starijim osobama kroz program terapije životinjama. Terapija životinjama je u Americi jedno od područja koje bilježi najveći razvoj, a potražnja za psima i osobama koje će raditi s njima znatno premašuje ponudu. Danas je cilj posjeta takvih pasa bolnicama pomoći pacijentima da učine ono što nisu bili u stanju učiniti zbog nezgode, ovisnosti ili traume bilo koje vrste.
Istina je da vam drugi mogu pružiti zadovoljstvo, ali sreća je osjećaj koji se javlja kada učinimo nešto za druge. Jeli?!

Smijeh je Božja ruka na ramenu izmučena svijeta.
Činjenica da je smijeh dobar lijek nije nepoznata. Ta spoznaja seže stotine, pa čak i tisuće godina u povijest, u doba kada su dvorske lude imale zadatak zabavljati kraljeve i državne poglavare. Ako je dvorska luda bila dobra u svojem poslu i uspješno moćnike, bila je obilno nagrađena, a ako je njegova izvedba bila slaba, postojala je velika mogućnost da izgubi glavu - doslovno izgubi glavu! Međutim, s vremenom su ti dvorski šaljivci spoznali da biti smiješan znači mnogo više od pukog zabavljanja.
Smijeh je jedan od najboljih mentalnih sredstava za jačanje koje čovijek poznaje i da je to druga najsnažnija emocija koju čovijek može izraziti. Prva je, naravno, ljubav. Nemožeš se smijati i istovremeno biti ljutit, nemožeš se smijati i biti zabrinut, jer stres, zabrinutost i smijeh nisu spojivi. Smijeh je niskokaloričan, ne sadrži kofein, natrij, konzervanse ili aditive... Potpuno je prirodan i jedna veličina odgovara svima. Smijh te može opiti, a pritom ne postoji opasnost od predoziranja. Smijeh nikada nije izazvao neugodan osijećaj, počinio zločin, započeo rat ili prekinuo vezu. U smijehu se uživa u društvu. Smijeh je besplatan i neoporeziv. Čini se da bi smijeh mogao biti lijek za mnoge životne bolesti, i zato - smijte se mnogo i živite dugo.